To je očigledno bila dezinformacija – Vuko Borozan kao jedini izbor ima rukometnu reprezentaciju Crne Gore. Pismom u kojem se obratio javnosti, reprezentativac Crne Gore demantovao je napise pojedinih medija o njegovom navodnom odlasku u neku drugu selekciju. :
Pismo prenosimo u cjelini
“Cijenim veoma važnim da vam se obratim, kako bih prekinuo nekorektne, ni sa čim sa moje strane izazvane, maliciozne medijske spekulacije kako sam odlučio da prihvatim poziv druge države i crnogorski dres zamijenim dresom druge nacionalne selekcije.
Zbog istinskih navijača, zbog rukometnog Cetinja, mojih drugova iz reprezentacije, te neizmjerne ljubavi prema Cetinju i Crnoj Gori smatram neophodnim da ovim obraćanjem stavim tačku na salvu napada i uvreda na sopstveni račun kojima nijesam doprinio niti jednim svojim potezom, usljed čega mi nije namjera da se bilo kome pravdam, jer za to nemam apsolutno nikakvih razloga.
Dakle, NIJE ISTINA, da sam bilo kome, bilo kada saopštio da ne želim da nastupam za moju jedinu domovinu Crnu Goru.
NIJE ISTINA da sam prihvatio bilo čiju ponudu da igram za drugu nacionalnu selekciju, kao što NIJE ISTINA da sam na bilo koji način obavijestio RSCG da imam namjeru da promijenim nacionalni dres.
Kako sam vaspitan cetinjski i crnogorski da istina ima najveću vrijednost, a riječ i nacionalni ponos veću težinu od bilo kakvog novca i materijalnog dobra, želim da istaknem da je ISTINA da sam imao ponude drugih nacionalnih selekcija…
Da je ISTINA da sam sve takva ponude bez dileme ODBIO, kako bih uvijek i u svakom trenutku, kada mi to zdravlje dozvoli, bio na raspolaganju CRNOJ GORI.
Takođe, je ISTINA da sam razgovarao sa gospodinom Zoranom Radojičićem, predsjednikom RSCG i pokušao da ga obavijestim da moj klub želi da me, zbog čestih povreda u reprezentativnom dresu, sačuva za potencijalni istorijski plasman na završni turnir Lige šampiona, te da cijeneći dosadašnji vrlo korektan odnos svog kluba, možda neću biti u prilici da odigram reprezentativne utakmice protiv Slovačke.
Samo o eventualnoj nemogućnosti igranja protiv Slovačke je bilo riječi u tom ‘’ blic ‘’ razgovoru, zbog ‘’ gužve ‘’ predsjednika saveza.
Namjerno ističem da sam predsjednika Saveza POKUŠAO da obavijestim o navedenom, jer gospodin Radojičić nije imao vremena ni da me sasluša, pa me je, jer je, kako reče – “u gužvi” , uputio na selektora Đukića.
ISTINA je da sam imao vrlo korektan razgovor sa selektorom Đukićem u kojem smo, makar sam ja tako shvatio naš razgovor, razjasnili sve prethodno navedene činjenice i bili spremni da o svemu obavijestimo crnogorsku javnost, kako se ne bi stvorile bilo kakve nedoumice oko moje nesporne želje i namjere da igram isključivo za CRNU GORU.
Nakon toga, za mene apsolutno iznenađujuće i poražavujuće, iz meni nepoznatih razloga, pojavilo se saopštenje RSCG u kojem se se navodi da sam, navodno, odlučio da više ne igram za Crnu Goru.
Krenula je, potom, prava lavina uvreda, osuda i najtežih kvalifikacija, sa raznih nivoa, na moj račun, a da me niko od onih koji me osudiše i pokušaše da ponize na pravdu Boga, onih koji me prozvaše izdajnikom i brukom svog naroda, do danas nije nazvao i pitao da li je sve to istina.
Uvaženi navijači,
Bez obzira na, malo je reći neadekvatan odnos RSCG prema muškoj rukometnoj reprezentaciji, koji, posebno napominjem, nema veze sa finansijama, jer za našu Crnu Goru igramo bez bilo kakve materijalne koristi, sa posebnim ponosom pjevajući našu himnu, pjevajući Lovćenu i Crnoj Gori, već sa elementarnom potrebom da budemo poštovani kao reprezentativci drugih nacionalnih selekcija, te da imamo sve karakteristike ozbiljne nacionalne selekcije, od čega je RSCG, u ovom trenutku, nažalost, jako daleko, ponovo ističem da je moj JEDINI IZBOR Crna Gora.
A, poštovana gospodo želim da znate i ovo – Vuko Borozan se dva puta povrijedio igrajući za reprezentaciju, usljed čega mi je revidiran ugovor sa RK ‘Vardar Skoplje, sa pet na jednu godinu.
Pri tome, niko iz RSCG nije pokazao ni najmanje interesovanja za moje stanje nakon povreda, niko se iz RSCG nije udostojio da kontaktira klub u kojem igram, da ne pričam o ponudi eventualne pomoći u snošenju troškova operacije.
Zbog takvih i sličnih stvari, ovo moje saopštenje jeste i jedna vrsta apela, molbe, vapaja, shvatite kako god hoćete, da je krajnje vrijeme da se odnos RSCG prema muškom rukometu i reprezentaciji iz korijena promijeni, jer i ja i moji drugovi – hoćemo, želimo i možemo da učinimo mušku rukometnu reprezentaciju Crne Gore, ponovo, ponosom nacije, ponosom Crne Gore!
I ne tražimo pare. Tražimo poštovanje, uvažavanje, organizaciju dostojnu ozbiljne reprezentacije.
Tražimo da se NEKO na ozbiljan i pravi način ‘’ okrene ‘’ nama, muškim reprezentativcima Crne Gore.
Da zaključim – da ne bi bilo dileme, kod bilo koga, bilo kada, iz bilo kog razloga, želim da Vam otvoreno i potpuno jasno kažem da je jedina i jedino moguća istina da će Vuko Borozan, kao i do sada, sa emocijom, kao i do sada, sa ljubavlju koja nema granice, igrati za svoju Crnu Goru. Jer, Vuko Borozan, njegovi preci i njegova familija druge domovine nemaju, niti je traže. Dakle – Crna Gora, nema druge”, naveo je Borozan.
Podsjetimo, prije informacije o Borozanu, odluku da više ne igraju za rukometnu reprezentaciju Crne Gore donijeli su golman Nebojša Simić I bek Vladan Lipovina – oni će u narednom periodu najvjerovatnije obući dres Katara.Ranije se I junior Btranko Vujović odlučio za drugu selekciju – on je odabrao Poljsku.
Prije svih njih to su uradili nekadašnji golman Stojanović I Žerko marković srednji bek
