Spasilac, čovjek za budućnost, za velika djela stiže u Budućnost VOLI – Aleksandar Džikić po svemu sudeći novi je trener jedinog prvaka Crne Gore od 2006. godine, sedmi u ovom periodu. Džikić će preuzeti klub koji je uvijek imao visoke ambicije, posebno od kada je u vlasništvu Dragana Bokana, čovjeka koji ulaže novac.
Ali, nesumnjivo je da Džikić stiže u klub koji je svo ovo vrijeme “lutao košarkaškim drumovima regiona”, klub koji je uvijek imao šampionske najave u ABA ligi ali nikada nije osvojio titulu. Direktor Bokan je potrošio mnogo novca dovodeći trenere i zvučna igračka imena, prodefilovali su kroz redove “plavih” znani i neznani, odnosili su novac čak i povrijeđeni, operisani, dok su crnogorski talenti mahom bili u drugom planu, gubeći strpljenje, spas tražili u drugim klubovima regiona. Da ih ne nabrajamo, ali posebno je to bilo evidentno prošle sezone kada su Shawn James, Marcus Williams dovedeni kao “zvijezde” a učinak im je bio nikakav. Na kraju poslednje sezone Bokan je, makar u najavi, odlučio da “podvuče crtu”:
“Vjerujem da će u narednoj sezoni čak 10 igrača a možda i svih 12 u našem timu biti iz Crne Gore” – reče direktor Budućnost VOLI u intervjuu nakon još jedne “neuspješno uspješne” sezone u kojoj je prvak Crne Gore završio ABA ligu u polufinalu a u EUROCUP-u upisao sve same poraze.
Dolazi Džikić, prvi potez, pojačanje za novu sezonu – trener koji je sa tribina “Morače” u duelu sa Psartizanom (čiji je bio trener) nagrađen od strane najvatrenijih navijača Budućnost VOLI, pokličom “svinjo debela”!
Džikić je očigledno vrlo kvalitetan trener (autor ovog teksta teško da može dati validnu kvalifikaciju po tom pitanju) koji je u svojoj karijeri imao uspjeha isključivo u Sloveniji gdje je sa Olimpijom i Krkom osvajao titule u prvenstvu i Kupu “dežele”. U ABA ligi opet, sa tim klubovima nije pravio značajne rezultate ali, valjda svjesni svojih mogućnosti, čelnici tih klubova to i nisu mnogo zahtijevali. Valjda?
Džikić je dugo vremena bio pomoćnik Dušanu Vujoševiću u Partizanu a nakon toga se “otisnuo preko bare”, na doobuku u stručnom štabu Minnesota Timberwolvesa. “NBA liga, brate, malo li je” – neko će reći. Ali, malo ljudi gleda realno tu NBA ligu u kojoj, makar sam se osvjedočio u to 2004. godine, uistinu u neformalnom razgovoru sa jednim našim vrlo poznatim košarkašem tada u Los Angelesu, sezonu ozbiljno igra desetak od ukupno 30 klubova. A među njima sigurno nije Minnesota u kojoj je recimo glavni menadžer jedan dobar period (od 2009. godine) bio David Khan, prodavac polovnih automobila u SAD-u. Istina, jedan od najvećih. Ta Minnesota, u kojoj je Džikić bio na “trenerskom usavršavanju”, u poslednjih 12 godina nije imala pozitivan skor na kraju regularnog dijela sezone U toj Minnesoti je još jedan “naš čovjek” koji bi mogao da dođe u Budućnost VOLI kako bi tako “uspješan model” prenio na prvaka Crne Gore – to je Žarko Đurišić, bivši košarkaš Olimpije i nekada trener tog kluba sa kojim je 1994 godine osvojio Kup Kupova (tada Smelt Olimpija). To je zajedničko za Džikića i Đurišića.
Iako živi u Los Angelesu, Đurišić je u Minnesoti već dugo godina zadužen za “praćenje evropskog tržišta” sa kojeg je u redove “vukova” uspio da dovede samo Igora Rakočevića prije 15-ak godina. Ovaj je, vrlo brzo, ekspresno otpušten.
Džikić je prošle sezone stigao u Partizan takođe kao spasilac – ustabilio je “posrnuli klub” ali je kraj sezone bio tragičan. “Crno bijeli” su uspjeli prvi put poslije 19 godina da ne igraju finalne mečeve plej ofa u prvenstvu Srbije!
Džikić je napustio Partizan godinu prije isteka ugovora, sporazuman raskid.
Dolazi na klupu Budućnost VOLI čiji, vraćamo se na početak priče, predsjednik (vlasnik direktor) želi tim sa, isključivo ili većinski, crnogorskim igračima. Šta o njma Džikić zna? Slavković, Starovlah, Baćović – nepoznanica su u ovom trenutku i za Igora Đaletića, “vječitog pomoćnika” na klupi “plavih” koji je u poslednje dvije sezone osvajao titule u Crnoj Gori ali nije dobijao “dublje povjerenje” od strane Bokana. Nepoznanica su jer jednostavno, skoro i da nisu igrali. Ilić, Nikolić, da, protiv njih je Džikić vodio ekipu Partizana, dobijali su šansu i mogao je da ih vidi, upozna.
Dakle, Džikić vjerovatno dolazi da napravi novi tim, imaće tri mjeseca da sastavi ekipu, da je uigra. Kakve će biti njegove želje, hoće li ih imati uopšte, stranci, ako je vjerovati predsjedniku ( a on daje novac) Bokanu, gotovo da ne dolaze u obzir, možda samo jedan!? Dileme ili izvjesnost, pitanje je sad!
Šta će tu dobiti crnogorska košarka – šansa za naše mlade igrače, njihova afirmacija, ili opet promašaj, patnja.
Ili možda “alibi priča” sa promašenim pojačanjima iz Amerike, ovog puta ne igračima, već rukovodiocima, stratezima? Nije bitno da li su promašaji, da li zbog njih nadu gube najbolji crnogorski mladi igrači, ili treneri. Važno je da su angažovani samo sa jedne adrese na kojoj valjda ne stanuju Vlado Šćepanović, Igor Jovović, Zvezdan Mitrović – “VOZI MIŠKO”!
