Pet pobjeda u osam utakmica, dva poraza i situacija koja obećava da će cilj biti ispunjen – fudbalska reprezentacija Crne Gore čvrsto gazi ka vrhu grupe E kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo čiji je domaćin Rusija. Pobjeda nad Rumunijom (1:0) i igra u tom, susretu nadasve, pokazatelj su da je selektor Ljubiša Tumbaković ipak uspio da u dobroj mjeri „usmjeri“ energiju uloženog truda od samog starta ovog ciklusa. Jer, ovaj meč pokazao je da Crna Gora na terenu djeluje poprilično dobro, ima konačno fizionomiju igre, ne posrće pod pritiskom rivala ma ko to bio, a ovog puta bio je zaista renomiran. Jer, Rumunija jeste iz reda fudbalskih velikana iako u ovom trenutku ima ogromnih problema – rezultatskih, selektor Daum nema podršku javnosti ali ni igrača, kapiten Chiriches otvoreno je izrazio neslaganje sa njim. Ali, u tuđe dvorište ne gledajmo, to su problemi Rumunije. Pravimo rezime nastupa i rezultata Crne Gore.
No, analiza dosadašnjeg učinka u kvalifikacijama ne može se sagledati kroz jedan meč, mora sadržati svih osam naravno, i na tome insistira selektor Tumbaković:
„Mislim da konačno mogu reći kako imamo fizionomiju, na terenu znamo šta hoćemo, ne srljamo, imamo strpljenja. Nije mi żao što i pored ovih rezultata još uvijek nismo riješili status u grupi. Imamo fizionomiju tima i sada isključivo zavisimo od sebe, to je bio moj plan od početka. Ova pobjeda je kruna mog rada i drużenja do sada“ – bio je vrlo objektuivan, ne euforičan nakon poslednjeg trijumfa selektor „hrabrih sokola“.
Da, u ovim kvalifikacijama Crna Gora ima dobru igru, iz utakmice u utakmicu zreliju igru. na vitalnim mjestima u timu „hrabrih sokola“ igrači pokazuju zaista visoku produktivnost i zaslužuju pažnju.
Kapiten Stevan Jovetić očigledno je u trenutku koji mu itekako odgovara – postigao je sedam golova do sada, ima i četiri asistencije i nevosmisleno, uz nesumnjiv talenat koji posjeduje, utakmice u reprezentativnom dresu dođu mu kao poseban motiv da bi „pokazao“ neopravdanost trenerskih odluka u klubovima za koje je nastupao (Internazionale i Sevilla) a gdje je bio mahom na klupi za rezerve.
Od pet mečeva koje je dobila u ovim kvalifikacijama, Crna Gora u četiri nije primila gol – Stefan Savić je „komandant“ odbrane, igrač koji u sve duele ulazi sa 120% energije, srca i požrtvovanja. Možda on nije sa te pozicije „majstor Belodedici“ ali je neuništiva stijena pred golom Crne Gore. On će uvijek odigrati utakmicu do kraja potrošen, bez limita bilo kakve vrste. Iz tog razloga, zbog takvog odnosa i u klubu (Atletico M) i u reprezentaciji iznad svega, Savić je nagrađen, i vrijedan je „suvog zlata“.
Ali, možda je jedan igrač u ovim kvalifikacijama bolji od ostalih – Adam Marušić igra izvanredno, odigrao je svih osam mečeva na izuzetnom nivou. Vidjeli su to iz Lazia, oteli ga Ostendeu i imaće problem – ako nastavi u ovom ritmu, teško će ga zadržati u Rimu. Sreća je pa je odabrao da igra za Crnu Goru.
I još jedna vitalna tačka u timu „hrabrih sokola“ je pokrivena – Marko Janković je rijedak fudbalski „šmeker“, majstor ove igre kakvih je danas zaista malo. Janković je, u tom dijelu donio „širinu“ u igri Crne Gore koja sada, osim Jovetića, ima još jednog vrlo maštovitog igrača koji stavlja na muke protivničke odbrane. Janković ima i jedan objektivan hendikep – fizička konstitucija ne omoguićava mu igru u oba pravca. Ali, sigurno je da niko nije savršen, pa ne smeta -isuviše „brzo fudbaslki misli“ ovaj momak sa Cetinja.
Svi ostali u reprezentaciji nisu ništa manje vrijedni, naprotiv – čine jednu vrlo homgenu cjelinu sa sjajnom atmosferom „unutra“ koju podržava i ona spljnja, hemija sa publikom.
To je dobar signal, čak vrlo dobar u ovom trenutku.
Do ispunjenja cilja ostala su još dva koraka – Danska i Poljska početkom oktobra rivali su Crne Gore. Ispiti zrelosti ove selekcije.
