
Vijest
Pravljenje vijesti je jedna od najtežih novinarskih disciplina. Mnogi iskusni novinari godinama izještavaju, komentiraju, analiziraju…a da još uvek ne znaju da napišu «običnu» vijest.
Zato mnogi novinari smatraju da je pravljenje vijesti jedna od najtežih novinarskih disciplina, ali kada se ona savlada valjano, mnogo je lakše ogledati se u drugim novinarskim formama – reportažama, analizama, komentarima.
Vijest mora da sadrži izvor, najčešće konkretan (rečeno na konferenciji za novinare, na sastanku, u izjavi, preneto iz medija) , a redje u formulaciji “saznaje se”. U tom slučaju urednik mora da zna ko je izvor, a novinar ima obavezu da izvor štiti .
Vijest ili i njeni elementi se moraju provjeravati (nedopustivo je, na primjer, da se navede pogrešno ime ili prezime nekoga ko je poginuo) a, kada se radi o osjetljivim dogadjajima koji mogu da proizvedu odredjene posljedice (dogadjaji na Kosovu, na primer), vijest se provjerava u dva i više izvora.
Izvještaj
Bez obzira što je osim vijesti najčešća svakodnevna forma novinarskog izražavanja, za neke autore izvještaj nije „zaslužio“ da se smatra posebnom formom, već mu „tepaju“ proširena vijest. Sve ono što važi za dobru, univerzalnu vijest, važi i za izveštaj. Da sumiram:
Dobar izvještaj nas informiše o nekom događaju,za razliku od vijesti, koja javlja. Dobar izvještaj u sebi sadrži i nekoliko vijesti, uklapa i povezuje činjenice, daje hronologiju, begraund…
Naravno, nije neohpodno da budete „žanrovski čistunci“, jer je u današnjim medijima (naročito onlajn, koji nosi nove specifičnosti) teško, a često i nepotrebno prraviti „raskol“ između žanrova. Ali, sa vrstama „pisanja“, je kao sa učenjem plesa – ako znate osnovne korake, kasnije ćete lako nastaviti da se igrate, i pravite virtuozne plesove.
Prema postupku koji se koristi, novinar može da sačini klasičan izvještaj, reporterski izvještaj (koji često srećemo u izvještajima sa sportskih utakmica, mitinga i protesta na primjer), i interpretativni izveštaj.