Nakon više od 30 sezona u košarkaškom sportu, što kao tehničko lice, trener, menadžer i u raznim funkcijama osvojena 44 trofeja, poznati sportski radnik Raša Mijušković se nekako na “mala vrata”, bez pompe obreo u fudbalu, i to u FK Igalo. U stvari to je njegov povratak u “najvažniju sporednu stvar na svijetu”, pošto je nakon solidne fudbalske karijere, prekinute zbog loma noge krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina radio kao sportski direktor u beogradskim fudbalskim klubovima: Željezničar, Zmaj-Gram iz Zemuna, 21. maj iz Rakovice i Radničkom iz Obrenovca. Za vrijeme 15-ogodišnje karijere, od 1971. do 1986. branio je boje Obilića, Crvene zvezde i Tenis Borusije iz Berlina.
-Sport je ljubav, nije poziv ni profesija, a sve to jeste u izvjesnoj mjeri, nebitno da li košarkaška, fudbalska ili teniska lopta je simbolički, ali i suštinski sav moj svijet. Trideset sezona u košarci je priča za sebe, ali fudbal je možda prva ljubav, gdje sam doživio prve uspjehe, neuspjehe, uspone i padove, a njima se uvijek nekako vraćamo, bude nam poput lajtmotiva- “spiritus movens”. Prihvatio sam poziv prijatelja da pomognem koliko mogu i znam, i za sada sam u FK Igalo kao neko ko naizgled nespojivo zna kako da spoji i da možda neki dodatan impuls, nerv, za razvoj nadaleko prepoznatljivog igaljskog drugoligaša u borbi za korak više. Imati ambicije je suštinski važno, bez toga se u sport i ne ulazi…Jedna sportska vrata su ponovo odškrinuta, a da druga nisu zatvorena. Uvijek uzimam najbolje iz sporta i to uvijek dajem drugima, na parketu ili travnatom terenu, rekao je Raša Mijušković, doskorašnji tehnički rukovodilac košarkaša Primorja 1945, a sada tehniko FK Igalo.
