Pitanje pripreme sportista vrlo je kompleksno i veliko je pitanje da li se ispravno kod nas sprovodi – ovakav bi se zaključak mogao izvesti nakon tribine „Sport, motivacija, samopouzdanje“ koja je organizovana na Ekonomskom fakultetu. Učesnici, mr Veselin Piletić (direktor Centra za psihološke pripreme) te sportisti Maja Savić, Srđan Mrvaljević i Kristina Rakočević, bili su vrlo nadahnuti na ovu temu – kroz lične primjere iz prakse približili su je velikom broju studenata koji su imali šta da čuju. Magistar Piletić ističe visoku važnost djelovanja stručnog tima u pripremi sportista i njegovom krajnjem rezultatu:
„Svaki trener ponaosob jednako je važan u pripremi sportiste ili kompletnog tima. Svaki od činilaca stručnog tima ima svoj zadatak i podređuje ga samo jednom cilju a to je krajnji rezultat sportiste. Jedino na taj način sportista ili tim mogu doći do krajnje povoljnog ishoda, značajnog za karijeru, za sport i državu uopšte“ – istakao je mr Veselin Piletić.
Iskustva sportista, vrhunskih kakvi su Maja Savić i Srđan Mrvaljević govore slično, možda ne identično. Između pedagoga i “suvog stručnjaka u konkretnom sportu” naša proslavljena rukometašica nebi pravila podjele i prenosi iskustva kao trener i igrač:
„Mislim da je to usko vezano. Iskreno, mislim da treba da postoje ljudi koji će se usko baviti psihologijom ali isto tako i treneri koji će biti jako dobri psiholozi i pedagozi. Ja sam se konkretno uvijek trudila da znam odgovor na bilo koje pitanje koje bi mi postavila neka od igračica tokom moje trenerske karijere koja uistinu nije bila duga ali se nadam da će trajati. Mislim da mi sami moramo biti dobri motivatori i psiholozi da bi na kraju uspjeli i bili vrhunski“ – ističe naša proslavljena rukometašica koja je višestruka osvajačica Lige šampiona, te sa reprezentacijom srebrna sa Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine.
Ali kada ste pojedinac, možda je mnogo važnije povjerenje u trenera kao ličnost nego li njegovo „suvo znanje“ – odgovor u ovom pravcu dao nam je Srđan Mrvaljević, bivši vicešampion svijeta i čovjek koji je 2012. godine na Olimpijskim igrama u Londonu nosio zastavu Crne Gore:
-Mislim da je u pojedinačnom sportu veoma bitno da li vjerujete tom čovjeku, povjerenje je nešto što je najbitnije. Ne mora vaš trener da bude ni šampion niti veliko ime u tom sportu. Mislim da ta hemija i to kako se osjećate, da li ste sigurni u njega i da li mu vjerujete je nešto što je presudno u ocjeni da li je trener dobar ili nije. U konkretnom slučaju Kristine Rakočević, siguran sam da niko ne može biti bolji trener od njenog klupskog trenera Marka Ristića. Može njen trener da nauči neke stvari od drugih trenera ali niko drugi njoj ne može biti bolji od profesora Ristića, siguran sam u to – kazao je naš proslavljeni džudista.
A najveća nada crnogorske atletike potvrđuje priču starijeg kolege:
-Ja imam svog trenera koji je ujedno i psihoterapeut i doktor, ima još mnogo funkcija i slažem se sa Majom i Srđanom, ne mora trener biti neki šampion, ali ako je obrazovan, ako je posvećen, ima emociju i harizmu za sve to što radi mislim da nije potrebno ništa više od toga, kazala je Kristina Rakočević, juniorska šampionka svijeta u bacanju diska.
Dakle, nepodijeljeno je mišljenje da je za razvoj i kvalitetnu pripremu jednog sportiste ili tima potreban stručni nadzorni tim u kojem ipak mora biti mjesta za psihologa i pedagoga iznad svega. Motivacija i samopouzdanje neodvojivi su činioci sa usko stručnim poznavanjem određenog sporta a da bi na tom planu napredovali znanje i struku ove vrste još više moramo uključivati u sistem sporta na klupskom i reprezentativnom nivou.
Tribinu je organizovalo sportsko društvo EKOMEN, a podržao Studentski sportski savez Crne Gore.
https://www.youtube.com/watch?v=7p_fyhNlJFo
