Član Borda Svjetske bokserske federacije, nekadašnji bokser, bokserski trener, selektor reprezentacije Jugoslavije i dugogodišnji istaknuti sportski radnik Miroslav Popović preminuo je u Beogradu, u 76. godini. Rođen je na Cetinju, osnovnu školu završio je u Beranama, a gimnaziju i Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu, gdјe јe i doktorirao. Kao takmičar Dinama uspio je da stigne do titule prvaka Vojvodine, a kao trener sa ekipama i pojedincima na raznim međunarodnim takmičenjima osvojio je oko 200 medalja, od toga 34 zlatne. U januaru 1976. proglašen je za najboljeg trenera Jugoslavije za mlade boksere, a već naredne godine bio je trener prvog sastava Radničkog sa kojim je četiri godine uzastopno bio šampion bivše države. Dugo godina bio je selektor reprezentacije Jugoslavije, a pripala mu je i posebna čast da na revijalnom meču u Las Vegasu između Evrope i Amerike, bude selektor Evrope.
Po mnogima najviše je postigao sa Vukašinom Dobrašinovićem, osvajačem bronzane medalje na Evropskom i Svjetskom šampionatu, a bio je i osvajač Zlatne rukavice, dok je njegov Damir Škaro na Olimpijskim igrama u Seulu osvojio bronzanu medalju.
Bio je pomoćnik Bruna Hrastinskog kad je Slobodan Kačar osvojio zlatnu olimpijsku medalju u Moskvi, a u nizu mnogih vrhunskih takmičara treba pomenuti da je trenirao Mirka Puzovića i Ljubišu Simića.
Popović je 2012. godine izabran za predsjednika Združenih nezavisnih i slovenskih zemalja, jedne od deset konfederacija Svjetske bokserske federacije, a bio je i predsjednik Crvene zvezde.
On je zahvaljujući svojim poznanstvima i ugledu u WBC-u mnogo učinio za crnogorski boks, otvorio put mnogim crnogorskim bokserima i njegov odlazak svakako je udarac za “plemenitu vještinu” u Crnoj Gori.
Popović јe iza sebe ostavio kćerku Lenu i sina Luka, koji je nastavio njegovim putem, jer je bokserski menadžer.