To su bile tri nezaboravne sezone – Priština je 1983 godine postala prvoligaš, član Prve savezne fudbalske lige, jedne od najboljih u Evropi, u tom periodu. Iz Podgorice stiže Zoran Batrović, formira se, već prva godina će pokazati, jedan od najboljih napadačkih tandema tog vremena – sa našim “vihorom” u napadu je Fadilj Vokri. Tri godine su žarili i palili fudbalskim terenima bivše SFRJ, U ljeto 1986. godine njihovu fudbalsku mladost razdvojio je odlazak Vokrija u Partizan. Nakratko, jer se Batrović pridružio svom drugu dvije godine kasnije. Ali, danas 30 godina kasnije, vijest o njegovoj smrti, samo će ostaviti neizbrisiva sjećanja na drugarstvo, majstorstvo, prijateljstvo na terenu i van njega: Zoran Batrović sprema se da na vječni počinak isprati…
“Teško mi je, zaista mi je mnogo teško. Otišao je moj veliki drug, prijatelj, veliki čovjek, Vokri je bio jedan od mojih najvećih prijatelja, jedini sa kojim sam do danas bio u stalnom kontaktu. On je bio čovjek koji je svakome činio samo dobre stvari, Vokri je bio dio moje najljepše fudbalske mladosti i zbog toga sam, u ovom teškom trenutku, neizmjerno ponosan što sam imao priliku da budem saigrač sa takvim čovjekom. Vječna mu slava i veliko hvala za sve u životu što smo zajedno prošli. Zauvjek će biti u mom srcu nezaboravljen. Na kraju, legende nikad ne umiru a Vokri to jeste” kazao je Zoran Batrović ekskluzivno za naš portal.
Sahrana Fadilja Vokrija obaviće se u nedjelju 10.juna u 17h u Prištini.
