”U trenucima kad sam se zamarao i kad me je trovao svijet u kom sam po zlu slučaju živio i čudom se održavao u životu,kad se mračio vidik i kolebao pravac,pobožno sam se prostirao preda se na,kao vjernik na molitveni ćilim, tvrdu,ubogu,uzvišenu sportsku stazu koja je liječila svaki bol i potirala svako stradanje,jer je sadržala u sebi sve najplemenitije,najbolje i sve redom je nadvisivala”. Na takvoj stazi, 2010. godine,upoznao sam Faruka Klalića, tada sekretara KK Ibar iz Rožaja.
Faruk je je bio veoma poštovan sportski radnik i ono što je najvažnije,bio je rijetko dobar čovjek.I da ne zaboravim,pošto sam imao privilegiju da budem i prijatelj sa njim,bio je rijetko duhovit čovjek.Lav Tolstoj je jednom rekao da nema veličine bez jednostavnosti,dobrote i pravde.Pa shodno tome,Faruk Kalić je bio stvarna veličina. Nikada neću zaboraviti tu ljubav koju je osjećao prema svom gradu Rožaju i KK Ibru.Napustio nas je tiho kako je i živeo izgubivši bitku sa teškom bolešću .
U crnogorskoj košarci Faruk Kalić je ostavio neizbrisav trag,uvijek je bio pun pozitivne energije,uvijek spreman da svakom pritekne nesebično u pomoć,da svojim likom i djelom osvoji srca svih nas,a posebno igrača,a pamtićemo ga i po tome što je bio je bio moderni vitez koji je mrzio nesportsko nadmetanje,mešetarenje,laži i prevare.Neizmjerno žaleći što sam izgubio prijatelja,posle decenije druženja,moram nažalost da podsjetim da smrt ne pita za vijreme,ona dolazi iznenada,uzima nam one najbolje,ostavlja sjećanja na najlepše trenutke.Zato će Faruk Kalić ostati sa nama u našim sjećanjima,nevidljiv ali uvijek prisutan.Njegova dijela,njegova dobrota,je sve ono veliko po čemu ćemo da ga pamtimo.
Na kraju, kao i na početku teksta o Faruku Kaliću, moram da citiram našeg nobelovca Iva Andrića: “Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrjednije od mostova. Oni su važniji od kuća,
svjetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo….” Faruk Kalić je sagradio trajno taj most koji nas je spajao za njegovog života,ali koji će nas spajati očuvanjem uspomene na ovog vrijednog, poštenog i voljenog čovjeka koji nas je prebrzo napustio.
RAŠA MIJUŠKOVIĆ
